270 Days after …

I tako — tko čeka, taj i dočeka. Pobjeda je tu, nakon uspješne serije poraza. No, krenimo redom.

U nedjelju, prije mise, krenulo je prvo kolo lige za nas. Ove godine smo osnaženi pojačanjima, ali oni, prema zamisli vrlog voditelja, nisu igrali u prvoj postavi.
U utakmicu se krenulo s Kekeom na golu, Vrdoljakom i Kovačevićem kao zadnjim igračima te Bušićem i Šunjićem kao najisturenijima. Kako to obično biva, krenulo se u nešto revijalnijem tonu – lagano upoznavanje, bez većih prilika u startu. Ali onda – Vrdoljak gura loptu Šunjiću koji izbija sam pred golmana, ali ne poentira. Odmah nakon toga, Šunjić se ponovno nalazi u prilici: lažnjak jedan, lažnjak drugi, lažnjak treći – ljudi po tribinama već padaju od lažnjaka, a jedino vrijedno spomena jest da je Jure od lažnjaka prolio pivu na tribinama.

Tempo se ipak ubrzava – ulaskom gorostasa Vrgoča i Mikasa dižemo igru na viši nivo i sve češće dolazimo u prilike. Prolić ubrzo nakon ulaska radi prodor kroz sredinu, ali ga protivnici ruše. Tko zna kakav bi to zgoditak bio da nije bilo faula!
Prekid uzima naš Vrgoč — jak prizemni udarac, nespretna reakcija protivničkog golmana — i vodimo zasluženo 1:0!
Protivnika se, naravno, nešto i pita; stvorili su nekoliko prilika, ali naš Keke sve to lagano „usisava“ u svoja pleća. Izgleda da mu status gledatelja na tribinama Torcida Kupa nije sjeo najbolje pa je odlucio da ce ipak biti konkurent za poziciju vratara.
Ipak, nakon jednog isforsiranog faula (vika, skrika, plakanje), protivnik izjednačava na 1:1 nakon nespretne reakcije naše obrane, unatoč Kekeovoj obrani.Do poluvremena – ništa vrijedno spomena. Stabilnih 1:1 na semaforu.

U drugo poluvrijeme ulaze igrači koji nisu završili prvo; ipak je 10 igrača stiglo na otvaranje sezone, samo tako treba nastaviti!!
Odmah po startu drugog dijela Mikas, u sjajnoj solo akciji, dovodi OXU u vodstvo – zasluženo! Većina akcija prema naprijed dogodila se dok je on bio u igri. Slijedi razdoblje pritiska protivnika, ali Keke — bez kompromisa. Čak je, lošim izbijanjima, pokušao dati protivniku šansu da ga svlada, ali je na kraju svladao samo kritičare na tribinama — sjajnim obranama.Prilika za povećanje vodstva — Ino gura loptu na drugu stativu, ali naš voditelj, da – bio je na terenu, ne uspjeva to ugurati. On kaže da mu je golman obranio, ali – dajte, izborniče, reci da ga ne znaš stavit! Još jedan solo prodor Mikasa, lopta poslužena kao poput posluge u sobu za Josipa Kovačevića, koji to lagano sprema za 3:1. Osam minuta prije kraja protivnik uzima timeout i prelazi na igru s golmanom-igračem. Par minuta (čitaj: dvije-tri) se branimo kvalitetno, ali nakon rotacija — gubimo se po terenu. Kao da je netko uzeo franje i bacio ih po podu — nitko ne drži poziciju, ispadamo ko ratkape po autoputu. Protivnik nas nekoliko puta izigrava, ali fali im mirnoće. A kad je Keke na golu to čak nije ni bilo čudno!
Ipak, dvije minute prije kraja protivnik uspijeva smanjiti na 3:2 — duh na drugoj stativi. Do kraja se uspješno branimo, protivnik ne stvara ozbiljnu priliku i pobjeda ostaje na našoj strani.

Sve u svemu — dobro otvaranje, tri boda kod kuće, pjesma na tribinama.
Protivnik može žaliti zbog zadnjih pet minuta i manjka mirnoće, a mi zbog pregršta propuštenih prilika koje ćemo morati početi poentirati.