DOMINACIJA – ali ne naša.
Sve je krenulo obećavajuće – ritam, dogovori, zagrijavanje, volja i pristup prije utakmice bili su na nivou. Ali onda je stigao trenutak kada smo stvarno trebali igrati. I tu smo se, vrlo temeljito, odlučili malo po svome, otvarajući utakmicu serijom neforsiranih pogrešaka. Klasika.
Protivnici su lagano preuzeli kontrolu, a mi smo se našli u ulozi statista u utakmici koja je bila sve osim ravnopravna. Trkački? Uništeni. Tehnički? Nadigrani. Nogometno? Bolje da ne spominjemo. Ukratko, bolji su u svakom segmentu igre, dok smo mi jedva pokrili vlastite pozicije.
Naš doprinos može se sažeti u skromna dva gola (Žižić i Bušić), jedna stativa i tri pokušaja koji su završili više kao atrakcija nego prijetnja. Dodajmo tome i “impresivnih” četiri minute posjeda lopte kroz cijelu utakmicu – da se barem malo nasmijemo. Sve ostalo, što bismo mogli reći o protivniku, bilo bi samo pisanje hvalospjeva, a to nam nije cilj.
Ipak, da sve ne ostane u crnilu, imamo jednu svijetlu točku tokom ove utakmice koju moramo istaknuti – naš Danjuma(Ante)! Momak je položio stručni ispit i postao ovlašteni psiholog. Ako nekome treba pomoć s mentalnom pripremom ili jednostavno utjeha nakon ovakvih utakmica, potražite ga – kažu da ordinira u blizini Solinskog novog groblja, izgleda da je staro popunjeno. Slučajnost ?
Iz ove utakmice jasno je da imamo puno posla pred sobom. Ako želimo nešto više od ponekog pogotka, moramo krenuti od temelja – volja i želja prije utakmice neće značiti ništa bez pravog fokusa tokom utakmice.
