S ponistre se vidi 3. liga

Teški, potopljeni, slomljeni, desetkovani – ali ipak nekako dolazimo na utakmicu u 21:50. Bez prevelikih očekivanja, sa samo dvije zamjene od kojih su tri u veteranskoj konkurenciji (da, znamo matematiku – ali to je otprilike i stanje našeg rostera). Klapa je dobra, barem s te strane.

U utakmicu ulazimo ekspresno – primamo gol za 0:1 i odmah razbistrimo tribine, da sve prođe u tišini, iza zatvorenih vrata. Ipak, naš neukrotivi “Dembele” vraća tračak neizvjesnosti izjednačenjem na 1:1. Kratko veselje – jer slijedi poznati scenarij: kaos na terenu, besciljno trčanje bez plana i smisla, pa primamo dva brza gola za 3:1.

Ulogu redatelja večeri preuzima naš voditelj – ili igrač – ili oboje – koji uspijeva dodatno animirati publiku crvenim kartonom. Direktnim, bez rasprave, kratak fitilj a jezik dug. Naši se još jednom pokušavaju približiti preko “prve violine” za 3:2, ali protivnik vrlo brzo gasi i tu nadu – 4:2 na poluvremenu.

Drugo poluvrijeme… bolje da nije ni počelo. Protivnik, već dominantan, ubacuje u višu brzinu i ubrzo zabija još dva gola. Pokušavamo odgovoriti nekom vrstom brze, divlje igre – ali to je više igra za protivnikove highlightse. Na svu sreću, Luka na golu ima par svijetlih trenutaka pa ne izlazimo s dvoznamenkastim rezultatom.

Utakmica je bila gotova puno prije kraja – tempo se namjerno usporava, golman “igračem” dodatno gasi ritam i reputaciju, sve s ciljem da ne završimo kao tema u crnoj kronici. Završni udarac stiže 9 sekundi prije kraja – 8:2, da znamo gdje nam je mjesto.Treba reći – protivnik je zasluženo slavio. Ozbiljniji, bolji, pripremljeniji. Nama ostaje suočavanje s realnošću.

Na kraju, posebna “zahvala” sudačkom dvojcu M&M – koji, nažalost, nisu ni čokoladni ni slatki. Njihovo “suđenje” više je podsjećalo na pogubljenu improvizaciju nego na kontrolu utakmice. No, da budemo fer – ni mi nismo djelovali kao ekipa koja bi išta više zaslužila.