Jedva se skupili
Rijetka postava, moglo bi se reć – jedva se skupili na jedvite jade. Ni publike nije bilo ovaj vikend, valjda su i oni uzeli slobodno od nas. Ostaje žal, jer i ovakav krnji sastav mogao je ovo izvuć.
Utakmica kreće u našem dobrom starom običaju, uspavano. Dogovor je bio da krenemo lagano, ali jedino što je bilo lagano bilo je protivniku zabit gol iz prvog kornera u utakmici. Loše pozicioniranje, spavanje kod izvedenog kornera – Trstenik ko na igralištu, laganini, 1:0 već u prvoj minuti. Tempo se diže (ne previše, da se ne oznojimo), protivnik živahniji ali bez prave ideje. Vrgoč tuče, odbijanac od protivnika i evo nas natrag, 1:1 na semaforu! Ipak, igra spora, obostrano uspavana, al’ uspijemo složit par prilika 1 na 1 – Livaja, Barbarić… ali ništa. Realno, bilo bi čudo da je tu nešto i ušlo. I onda, iz ničega, protivnik dupli pas, polu-udarac, Keke u niskom skipu ali lopta svejedno završi ispod ruke 2:1. Krenemo opet stiskat, napadamo, i napokon nešto. Vrdoljak iz auta tuče jako, lopta pogađa Josipa, od stative do Livaje koji nekako, protiv svake logike i gravitacije, gura to unutra za 2:2. Time-out – dogovor jasan: “Ajmo sad pametno, privest poluvrime kraju, oni su zreli, samo da se ne glupiramo.” Naravno, čim je sudac svira početak , drama. Kapetan u glavnoj ulozi, balun se zalipija za parket kao da ga je netko prikovao, sudac skoro i svira faul na njemu, protivnik krade i lagano 3:2. I tako završava prvo poluvrime.
A drugo poluvrime krece… u maniri naših vječnih jugo klasika. Kako je počeo rat na mom otoku, Kad mrtvi zapjevaju, Mi nismo Andjeli. Otvaranje Oxinog drugog poluvremena donilo je more neforsiranih grešaka, krivih dodavanja i loših životnih odluka. Protivnik to zna iskoristit i brzo diže prednost na 5:2. Ipak, nakon time-outa odlučujemo idemo na sve ili ništa! Gurnemo se visoko, pritisnemo, i odmah se vidi promjena. Protivnik se ne snalazi najbolje, ali Ino – klasa! Zabija za 5:3, rašlje, i čak mu i protivnik zapljeska. Odmah nakon izvođenja sa centra opet brzo krademo balun i tko drugi nego Ino za 5:4! Moment je na našoj strani, energija se vraća, protivnik lagano prepadnut, tri i pol minute do kraja, a oni već na četiri faula. Sve ide prema tome da napravimo čudo… ali onda opet manjak kisaka u glavama. Spavanje kod prekida po milijunti put ovu utakmicu, i primamo laganih 6:4. Tu već pada moral, a protivnik odmah nakon toga koristi gužvu i diže na 7:4. Do kraja još jedna kontra njih trojica, Livaja sam, i završava s 8:4. Zavjesa.
Moglo se bolje, ali nema predaje. Veselimo se povratnicima u Hrvatsku – ubojicama mekog srca, koji se vraćaju nakon provoda van granica Lijepe Naše. Ako nastavimo ovako, golovi će doć, moment će se okrenit.
