Lagano zagrijavanje – fizičko, mentalno i emotivno.

Nakon prošlotjedne predstave koja nas je ostavila s više upitnika nego bodova, danas smo uspjeli napraviti minimalan napredak: izgubili smo s malo manje gorčine. Praktički bez zamjene (Livi se obuka u 4 broja veći dres da zavara protivnika), odlučno smo kročili na teren, inspiriran idejom – nećemo im ovo olakšati.

Otvorili smo utakmicu s rezultatom 1:0 za protivnika, i to već sa zapisničkog stola. Tako je, taktički genijalno – poklon gol da protivnik misli da se zajebajemo. Ipak, Rafinha s Bola vraća nas u igru, izjednačivši na 1:1. Od tada nizamo prilike, ali kao što je već tradicija, završnica je ostala na nivou turističkog razgledavanja – lijepo za vidjeti, ali bez rezultata.

Protivnici? Prvo poluvrijeme nisu pokazali praktički ništa, osim možda manje rekreativnog pristupa nogometu. Motivirali su nas upravo time što su dokazali da nisu nepobjedivi; gotovo smo osjetili da bi ih možda i mogli dobiti  u ovom krnjem sastavu, naravno, kad bi naučili zabiti koji gol u tom procesu.

Drugo poluvrijeme? Klasika, Ludwig van Beethoven, dolazi do laganog pada ritma. Prava klasična priča, prohujali sa vihorom. Naše brze i taktičke obrambene odluke vratile su nas u stanje „igranja iza zgrade”, i odjednom smo se našli u zaostatku od glatkih 4:1. Dorasli smo zadatku ipak i nismo psihički padali niti odustajali, nižu se prilike ko godine, prosjek 1+ po igraču u zapisniku, ali žavršnica je – bez komentara.

I onda, kao da bi podigao moral zamalo pribrane publike, starac Vrdoljak uzima stvar u svoje ruke i ispaljuje „gol iz svlačionice“. Iako nas je to malo povuklo, igra s golman-igračem pokazala je samo da naša „prva violina“ ima pune ruke posla na golu, skida nekoliko šansi i ostavlja nas s dostojanstvenih 4:2.

Zaključak? Ovo je protivnik s kojim se definitivno možemo igrati i boriti za bodove –  kad se „dizel-mašina“ u potpunosti zagrije. Ipak ima još barem 20 utakmica do kraja.