Bili smo dobri prvo

I tako je to počelo — anketa je (pogrešno) pokazala da nema onih koji su kliknuli NE, ali tribine na ŠRC Gripama svejedno imaju pokojeg gledatelja. Počinje utakmica, a mi odmah vidimo da protivnik ima ozbiljne solo igrače — takve koji rade razliku i na većim terenima, a kamoli na parketu rekreativne dvorane. Ipak, dogovaramo se: čvrsta obrana, nema šetnje po terenu, igramo odgovorno.

I stvarno, prvih 15 minuta izgleda to neloše. Poveli smo 1:0, naravno, tko drugi nego naš jedini konstantno raspoloženi igrač ove sezone — Vrgi. Smireno pogađa i daje nam tračak nade. No, veselje kratko traje — Ante odlučuje izjednačiti, ali u pogrešnu mrežu. Autogol, Keke bez šanse. 1:1.

Utakmica se nastavlja u egalu, nižu se prilike s obje strane. Ipak, jedna rezana lopta koju je Keke poslao, idealno je sjela na nogu igraču Redsa — 2:1. Do kraja poluvremena protivnik pogađa dvije stative, a mi, realno, ni blizu izjednačenju.

Drugo poluvrijeme, nova kapitulacija, kao da smo odlučili skinuti gaće i predati se. Redsi dižu presing, a mi odgovaramo taktikom Hajduka — primamo pacerske golove bez ispaljenog metka. Odjednom je 4:1, a mi nismo složili ni dvoznamenkast broj točnih dodavanje.

Pokušavamo igrati s golman-igračem, ali nepotrebno soliranje sa dva ili tri igraca više u polju, pa čak i totalna dezorijentacija bez lopte, dovode nas do potpune nemoći. Protivnik lagano koristi našu praznu mrežu i dodaje još dva gola za konačnih 6:1.

Posebno se istaknuo Toni Teklić – izgleda da mu rekreativna liga više paše nego turska druga liga. Nama, pak, ostaje da se zapitamo jesmo li došli igrati ili statirati u tuđim highlightima.