Moglo se i bolje
Današnja bitka protiv “The Redsa” prošla je u znaku viroza, bolovanja i molitvi da doping kontrola ne zakuca na vrata. Zahvaljujući našoj “stručnoj medicinskoj službi” i, vjerujemo, šaptom medicinske sestre, nekako smo skupili jedanaest igrača.
Utakmicu započinjemo oprezno, s respektom prema protivniku, no brzo se pokazalo da većina vatre gori ispred naših vrata. Uloge zidova preuzeli su Ante i Ante, držeći liniju ispred starog ratnika Uroša Cipcija. Njihova borba bila je herojska, no kao što to biva, sreća se okrene na stranu suparnika – neki “kumpir” s 7 metara ulazi u mrežu pokraj našeg Kekeneuera. Pjesma “Nisam kriv, golman sam” ponovno ulazi u naš repertoar. To nas je barem malo razbudilo. Počinjemo napadati, redamo prilike, a Fabijan djeluje kao čovjek na misiji – proboji, udarci, nered na sve strane, no realizacija ostaje pusta želja. Ruku na srce, nisu ni ostali zaostajali s pokušajima, ali zaključujemo: ako ne počnemo zabijati, svaka lopta će završiti u knjigama kao “dobar pokušaj”.
Na poluvrijeme smo ušli s rezultatskim zaostatkom, ali raspoloženje se popravilo jer je ovo takmac sa kojim se moze igrati. Nesmimo ne istaknuti da je prva violina uklizala na drugo poluvrijeme. U nastavku smo stisnuli, no završnica je i dalje bila jalova. Fabijan se posebno istaknuo svojom srčanosti, stvarajući pravi nered protivničkim linijama koje nisu uspijevale ni faulirati ovog energičnog virtuoza. No, kako to obično biva, kad ne zabiješ, primiš. Kopirani gol: sidrun ostavlja loptu na udarac s desetak metara, neobranjivo za Kekeneurera.
Odmah potom, Fabijan je pokazao zašto je jedan od najboljih. Sam sebi je izgradio priliku, zaplesao na desnom rubu terena i poslao loptu u suprotni donji kut za smanjenje vodstva. Tada smo preuzeli inicijativu, a Redsi su se nesvjesno povukli. Ipak, naša dominacija nije donijela dovoljno udaraca na gol. Prilike su bile tu, ali realizacija nas je ponovno izdala. Petar je imao zicer na praznu branku, ali lopta je promašila cilj. Dva prekida, koje je prva violina pokušala pretvoriti u priliku za Antu (poznati “stari recept”), zamalo su završila uništenjem semafora i Antine glave. Zvone je pokušao prodorom i udarcem s prve stative, ali protivnički golman bio je siguran.U posljednjim minutama zaigrali smo s golmanom-igračem. Pokušavali smo slomiti protivnika koji je bio na konopcima. No, udarac je ostavio živu loptu pred našim golom, a suparnik ju je hladno pospremio u mrežu. Naša utakmica završila je tim pogotkom, a za konačnih 4:1 pao je još jedan gol koji je više poslužio za statistiku.
Mjesta za napredak svakako ima, ali treba ga brzo pronaći. Ako netko zna za neku knjigu o tome kako zabijati golove, molimo da nam je preporuči. Bit će nam od velike koristi.
