Prvenstvo vaterpola u režiji UMN Split
Vaterpolska ljepotica 6. kola odigrana je 19.12.2024. s početkom u 17 sati, ne u Spaladium Areni već na nešto manjim Gripama.
No, krenimo s centra. Prva Violina stigla je na vrijeme, dok je naš div iz Starina, prema starogrckoj tradiciji, kasnio (vraćamo se pobjedničkoj formuli?). Momci su se zagrijavali sa voditeljem, dok je Dribler sa Groblja šibao šuteve mladom golmanu kako bi ga spremio na današnji dan. To će se, kasnije, pokazati presudnim – jer taj će momak obraniti sve osim neobranjivog.
Utakmica je krenula kako bismo poželjeli – brzo, uigrano, s akcijama koje bi oduševile i one na Poljudu. Mostarski Zizu nije čekao VAR nego je odmah iskoristio priliku i zatresao mrežu. Protivnička ekipa igrala je kao da čeka 90. minutu, što smo mi, gladni bodova kao navijač kobasica na poluvremenu, dobro iskoristili. Do 10. minute kontroliramo utakimicu i rezultat smo podigli na sigurnih 3:0. Ali, sigurnih za koga? Samo za one koji ne prate vaterpolo. PV Japirko uvodi golmana-igrača, i naš sustav se na trenutak urušava kao da smo primili gol u 93. minuti.
No, nakon time-outa i “tehničkog prekršaja” (čitaj: Prva violina krade taktičku ploče od voditelja), Prva Violina dovodi momčad u red. Napokon kontroliramo igru, a prvo poluvrijeme završava s uvjerljivih 5:1. Činilo se kao jednosmjerna ulica, ali kao što svaki navijač Hajduka zna, vodstvo ne znači ništa dok se ne začuje zadnji zvižduk.
Drugo poluvrijeme započelo je, kako to često biva, spektaklom pred kamerama – ali ne zbog igre, nego zbog fotografiranja. Ipak, u nastavku se igralo kao da su igrači zamijenili parket za balote – akcije su letjele u svim smjerovima: gore-dolje, lijevo-desno, krov, šank, tribine, baluni frcaju kao da je riječ o vatrometu na otvaranju Splitskog ljeta. Za ovaj konkretni sažetak drugog poluvremena pregledavale su se kamere, ispitivali navijaci u 2. PU Split, delegati, sudci, mjeritelji, uzvanici pira iz 2 srca, i mnogi drugi, no krenimo. Protivnička ekipa drži loptu i igra “posjed” s golmanom-igračem, ali mi koristimo svaku priliku za brze kontre, u stilu najboljih španjolskih kontraša.U jednom trenutku protivnik dolazi do uzbudljivih 6:4, ali Ante Vrgoč iz nebrojene kontre zakucava rašlje sto se dalje čini kao presudnim za utakmicu, koja se igrala kao da se balun ne izvodi sa centra.Ovu utakmicu osebno se istaknuo Pröllinho iz Lukšića – nije bio u strijelcima, ali je asistirao kao da je Luka Modrić u svojim najboljim danima. Uklizavao je, osvajao balune i doslovno ostavio krv u terenu – vraća se u formu. Luka, naš čuvar mreže, bio je pod pravim rafalom udaraca, ali ni na trenutak nije klonuo duhom. Jedino što je letjelo brže od lopte prema našem golu bio je pljesak vjerne publike. Napomenimo kako imamo i trostruki hat trick, od strane Ivišića, Bušića i Kovačevića, za ovu partiju udruga nije bila spremna da im podjeli balune, pa su samo dobili Bravo momci, samo tako nastavite.
Rezultat završava s vrtoglavih 12:7 u našu korist, uz dovoljno drame da bi čak i najzagriženiji nogometni navijači rekli: “Bilo je ovo više od igre.” Naša prva tri boda su tu – idemo dalje, samo hrabro Žuti.
