Kad nogomet padne u drugi plan
Utakmica je prošla bez trunke nogometne čarolije, osim ako smatramo čarolijom sposobnost protivnika da iznude sudačke poklone.
Prvih nekoliko minuta moglo bi se koristiti kao uspavanka – tempo lagan, prilike nepostojeće, obrane zatvorene kao dućani na blagdan. Obe ekipe više su razmišljale o tome kako ne primiti gol nego kako ga zabiti. Ipak, uspijevamo ostati stabilni, barem do trenutka kad smo malo zadrijemali u obrani. Protivnik koristi situaciju, šalje loptu s krila na pet metara, a njihov napadač uredno poentira. S obzirom na razinu atraktivnosti utakmice, publika (koje, na sreću, nije bilo previše) imala je dovoljno vremena preispitati svoje životne odluke.
Slijedi nastavak borbe na sredini terena – pokoji ukradeni aut, malo natezanja oko kornera, suparnici traže suce kao utopljenik splav. No, mi se ne damo. I napokon – nešto! Naš div iz predgrađa bježi obrani, ali ga ruše na desetak metara od gola. Sprema se neka uigrana akcija? Ma kakvi! Lopta se odbija, mi se smo čvršći, veza Petar-Antiono i konačno Ante dolazi do nje i zabija bez puno filozofije. 1:1 i lagani tračak nade.
Drugo poluvrijeme kreće s dogovorom – smiriti tempo, igrati muški, bez plakanja. Majke nas nisu rodile pičkice. Utakmica se nastavlja u istom ritmu, osim što protivnici aktiviraju tajno oružje – suze. Pod pritiskom njihovog stalnog kukanja, sudac odlučuje odsvirati indirektan udarac ni sam ne znajući zašto ili prepad protivnika suzama i vikom. Iz tog poklona primamo nesretni pogodak i gubimo 2:1.
Pokušavamo napasti, ali jalovo – puno vrtnje, malo udaraca. Onda još jedan hladan tuš – polukontra, ne pratimo čovjeka na drugoj stativi i on pogađa praznu mrežu. 3:1. Kreće očajnička taktika s golman-igračem, ali osim kruženja oko protivničkog kaznenog prostora, nismo previše opasni. Ipak, dolazimo do kaznenog udarca nakon igranja rukom – Ante puca, pogađa gredu, golman se gubi, a Petar se najbolje snalazi i trpa loptu u mrežu. 3:2, 25 sekundi do kraja, all-in. Krenuli smo, ali nije se dalo.
Na kraju – poraz uz blagoslov sudaca, koji na kraju, kad je već sve bilo gotovo, priznaju grešku. Ne zamjeramo im, svi griješe. Ne zamjeramo ni protivnicima, ako im traže ovakve pogurance u rekreativnoj ligi, više govori o njima nego o nama.
