Tajna svlačionice broj 7.

Dolazi se na utakmicu — puno poziva, puno promjena, tko će braniti, tko će igrati, koja taktika… Ulaskom u svlačionicu ukazuje se Marin. Strasti se odmah smanjuju. A onda ukazanje poput onog u Međugorju — Prva Violina je tu, ali s dresom broja manje; ipak ga pere na 90 stupnjeva.

Još prije izlaska na teren dogodila se mala anegdota — Šunjić je opet mjerio “širinu” branke na zagrijavanju. Ritual mu je da je udarcima od vratnice odmjeri visinu i sirnu gola, ali izgleda kasnije da to bas nije pomoglo. Triba minjat ritual.

Utakmica počinje žustro… ajmo to tako nazvati. Brzo izigravanje i prodor Kovačevića po lijevoj strani, ubačaj na pet metara prema Livaji, ali umjesto šuta — pogodite što? Ne, nije kontra. Ipak je penal. Protivnik preoštro ide na gležanj, a Livaja ostaje ležati, kao da je to nešto čudno.

Voditelj na sekundu izgleda kao da ne može pa se premjesti na protivničku klupu, pa opet nekako dođe do svoje. Šunjić preuzima odgovornost i puca penal, ali ništa od toga — golman brani, a ni udarac nije bio bajan.

Nastavlja se igra, lagano, blago rečeno. Publiku više interesira novi semafor nego događanja na terenu. Delegat ga pokušava popraviti, a jednom se čak upali “GOL” kad je protivnik pucao preko gola. Publika u smijeh, delegat u panici.

Odmjeravanje snaga ide dalje dok traje drama na semaforu. Mi šutiramo više puta, uigrana akcija Strikić–Mikas je najizglednija prilika prvog dijela. Golman brani odlično; protiv nas je svaki golman kao Fabien Barthez. I tako poluvrijeme završava suhih 0:0, kao da se igrala cijela vječnost, a ne 15 minuta.

Drugo poluvrijeme počinjemo agresivnije, stiskamo protivnika. Toni dva puta sjajno puca iz blizine, ali golman opet još bolje brani. Zabilježimo i udarac Josipa Kovačevića koji pogađa stativu.

A kad se činilo da će to biti jedna od onih utakmica “može trajati tri dana — ne bismo zabili”, eto opet Livaje u kuloarima. Vrdoljak sa sredine gađa drugu stativu, Livaja ulazi i skreće balun u mrežu, a naravno — ostaje ležati. Šta bi on drugo radio?

E tu kreće nova epizoda, kao VAR koji ne postoji. Svi vidjeli da je Livaja dirao, ali duo Saša i Dejan Matić za zapisničkim stolom upisuju pogodak Vrdoljaku. Izgleda da ce ova peripetija tko ga je dao potrajati neko vrijeme.

Protivnik se još par minuta ne predaje, ima nekoliko šuteva, ali ništa što bi moglo ozbiljnije ugroziti Marina. Mi nižemo priliku za prilikom — Mikas, Šunjić, pa čak i Toni… ali balun odbija ući u gol.

Protivnik lagano pada pod pritiskom. Obrana im se raspada i Mikas ostaje sam u svemiru, te lagano po podu prema drugoj stativi matira protivnika za konačnih 2:0.

Udarna četvorka ide do kraja, malo srljamo, ne stajemo na balun kako bi trebalo, ali protivnik ne prijeti, a mi imamo još nekoliko pokušaja.

Rezultat ostaje 2:0.

Tri boda u gostima, pjesma u autobusu, kontrolirana utakmica od prve minute. Možda se od protivnika očekivalo više agresivnosti, ali serija je tu. Samo hrabro dalje — vidjet ćemo jesmo li naoštrili klizaljke za stati na Klizav Pod ili ćemo kliznuti.